Korisne informacije

SADNJA VOĆAKA

Vreme sadnje

Sadnja voćaka se obavlja u periodu mirovanja. U našim ekološkim uslovima sadnja s obavlja u toku jeseni ili proleća. U slučaju blagih zima, kada je spoljna temperatura preko 0°C, sadnja se može obaviti i tokom zimskih meseci.

Jesenja sadnja ima prednost nad prolećnom iz više razloga. Voćka posađena u jesen se bolje pripremi za vegetaciju, što joj omogućava dobro rastenje u prvoj godini sadnje. Voćka koja je posađena u proleće, naročito ako se sa sadnjom kasni, slabije se razvija u prvoj godini i ima veće potrebe za vodom.

Izbor sadnica

Osnovni uslov uspešne voćarske proizvodnje je kvalitetan sadni materijal. Za zasnivanje zasada koristiti zdravstveno i sortno ispravan sadni materijal proizveden od strane registrovanih proizvođača i prometnika sadnog materijala. Kvalitetan sadni materijal mora da ispunjava sledeće uslove: da sorta i podloga odgovaraju proizvođačkoj specifikaciji, da korenov i nadzemni sistem zadovoljavaju zakonom predviđene standarde za odgovarajuću vrstu i kategoriju sadnog materijala i da ispunjava sve zakonom propisane uslove u pogledu zdravstvenog statusa.

Priprema sadnica za sadnju

Nakon kupovine i preuzimanja sadnice se moraju čuvati na odgovarajući način do momenta sadnje. Bez obzira na vremenske uslove, sadnice se moraju odmah utrapiti. Pred sadnju, iz trapa vaditi i pripremati onu količinu sadnica koja se može posaditi u narednih nekoliko sati. Priprema sadnice za sadnju podrazumeva skraćivanje mehanički oštećenih i/ili izmrzlih korenova. Neoštećeni koren skraćivati u slučajevima kada je suviše dug i može praviti problem pri sadnji. Pripremljene sadnice držati u vodi ili smesi napravljenoj od 2/5 goveđe balege, 2/5 ilovače i 1/5 vode. Koren nikako ne držati izložen direktnoj sunčevoj svetlosti i vetru.

Kopanje rupa za sadnju

Veličina rupa za sadnju voćaka zavisi od načina i kvaliteta pripreme zemljišta za sadnju. Rupe se mogu bušiti mašinskim putem pomoću svrdla ili kopati ručno ašovom. Na zemljištima koja su dobro pripremljena rupe za sadnju mogu biti manjih dimenzija (0,4−0,6 m u širinu i 0,5 m dubine). Kod gustih zasada rupe se mogu kopati svrdlima manjih dimenzija ili se sadnja može vršiti u otvorene brazde. Ukoliko se zasad podiže na zemljištu koje je lošije pripremljeno, rupe trebaju biti većih dimenzija. Treba izbegavati sadnju na ledini, a ukoliko se to čini rupe trebaju biti dimenzija 1,2−1,5 m u širinu i 0,5 m dubine. Na ledini, rupe kopati isključivo ručno.

Tehnika sadnje

Sam postupak sadnje voćaka je vrlo značajan za budući razvoj voćke. Treba obratiti pažnju na: dubinu sadnje, količinu i način dodavanja stajnjaka i mineralnog đubriva i uspostavljanja dobrog kontakta korenovog sistema sadnice sa zemljištem. Dubina sadnje određuje korenov vrat sadnice koji treba biti u nivou zemljišta. Spojno mesto treba da bude 5−8 cm iznad nivoa zemljišta. Duboka sadnja negativno utiče na rast stabla. Pri sadnji se obavezno dodaje određena količina organskih (stajnjak, humus, glistenjak) i mineralnih (NPK) đubriva. Dodavanje đubriva povoljno utiče na razvoj stabala. Predviđene količine đubriva dobro izmešati sa zemljom i time popuniti dno rupe, a preko toga se stavi čista zemlja. Na ovako pripremljenu humku postavlja se koren sadnice koji se prekriva čistom zemljom. Laganim protresanjem sadnice rukom i pritiskom noge uspostavlja se dobar kontakt korena sadnice sa zemljom.

Prekraćivanje sadnica

Po sadnji, na proleće sadnice treba prekratiti na odgovarajuću visinu. U zavisnosti od voćne vrste i željenog uzgojnog oblika prekraćivanje izvršiti na 0,6−1,2 m. Prekraćivanje izvršiti neposredno iznad pupoljka, 2−3 mm, sa blago zakošenim rezom prema sredini pupoljka. Leska se prekraćuje na 40 cm od zemlje, dok se kod ribizle skraćivanje vrši na 3−4 pupoljka.

KONTROLA PROIZVODNE SPOSOBNOSTI (PLODNOSTI) ZEMLJIŠTA

Kontrola proizvodne sposobnosti zemljišta daje informaciju o stanju hraniva. Uzorke za analizu treba uzimati svake treće godine, ali ako se radi o interventnim popravkama hemijskih osobina zemljišta, onda se analiza radi u kraćim vremenskim intervalima. U hemijskoj laboratoriji Instituta za voćarstvo radi se analiza pH vrednosti zemljišta, kao i odeđivanje sadržaja humusa, azota (N), fosfora (P2O5), kalijuma (K2O) i kalcijum karbonata (CaCO3).

Prosečan uzorak

Uzorak zemljišta treba uzeti na pravilan način jer od toga direktno zavise rezultati analize i uspešnost mera koje se predlažu. Za analizu se uzima prosečan uzorak zemljišta koji čini više pojedinačnih uzoraka (npr. 20−25 za površinu 3−5 ha) za svaku dubinu zemljišta sa proizvodne parcele. Proizvodna parcela je ona parcela na kojoj se je prethodnih nekoliko godina gajena ista kultura ili su primenjivani isti agrotehnički zahvati (đubrenje). Ukoliko je površina sa koje se uzorak uzima sa ujednačenim hemijskim i fizičkim osobinama broj pojedinačnih uzoraka može biti i manji. Sa manjih površina uzima se i manji broj pojedinačnih uzoraka koje čine prosečan uzorak zemljišta. Ukoliko je zemljište na parceli neujednačeno, onda treba povećati broj uzoraka ili ih analizirati odvojeno.

Vreme uzimanja uzorka

Po pravilu uzorak zemljišta se uzima nakon skidanja useva (ukoliko se radi o ratarskim kulturama), dok se u voćnjacima i vinogradima uzorak uzima pre ili nakon završetka vegetacije. Najbolje je uzorak uzeti pre osnovne obrade zemljišta.

Način uzimanja uzorka

Potreban pribor: pedološka sonda ili ašov, motika (po potrebi), stari nož, 1 ili 2 kante, PVC kesa, papir i olovka (slika 1a).

Pojedinačni uzorci se sa parcele mogu uzimati na više načina (slika 2). Kretanje po parceli može biti sistemično (slike 2a, 2b i 2c) i nesistemično (slika 2d). Bitno je da prosečan uzorak predstavlja što ravnomerniji raspored pojedinačnih uzoraka po čitavoj parceli.

Uzorak zemljišta se može uzimati pedološkom sondom ili ašovom na dubini od 0−30 cm na parcelama sa ratarskim i povrtarskim kulturama, odnosno na dubini od 0−30 i 30−60 cm na parcelama u voćarstvu i vinogradarstvu. Za jagodaste vrsta voćaka dovoljno je uzeti uzorak zemljišta samo na dubini od 0−30 cm.

Sa površine zemljišta se najpre ukloni biljni materijal - busen trave i slično (slika1b), a zatim ašovom izvadi grumenje zemlje da se napravi rupa (slika 1c). U zemlju se ponovo zabode ašov pod pravim uglom do dubine 30 cm (slika 1d). Ašov sa zemljom se pažljivo izvadi i položi na zemljište, a zatim se na izvađenom zemljištu nožem napravi tzv. „kaiš“ (širine 5 cm) po sredini ašova, a zemlja sa strane „kaiša“ se odbaci (slika 1e). Kaiš se potom ubaci u kantu (slike 1f i 1g). Ovaj postupak se ponavlja po prethodno odabranom rasporedu po površini parcele. Kada se uzme i poslednji pojedinačni uzorak sa parcele, sadržaj kante se dobro izmeša, izmrvi, izbaci kamenje i delovi biljaka (slika 1h). Nakon mešanja, iz kante se u PVC kesu stavi 1−1,5 kg zemlje.

Ako se uzorak uzima u voćnjaku ili vinogradu, potrebno je sa istog mesta uzeti i uzorak sa dubine 30−60 cm. Uzorak se uzima po istom principu, a „kaiš“ zemlje se ubacuje u drugu kantu predviđenu za pojedinačne uzorke sa druge dubine.

Slika 1

Slika 2